Virusi: Kuga modernog doba

Pojam računarski virus prvi se put spominje u naučnofantastičnim romanima sedamdesetih godina i stripovima. No prvi virus je u stvarnosti nastao davne 1982. godine.

Trebalo je čekati još nekoliko godina, sve do 1986. da se pojavi novi virus. Dvojica braće iz Pakistana, nezadovoljni činjenicom da se njihov softver piratizuje, odlučili su napisati program Brain koji se može sam replicirati te je na svakoj neovlašteno kopiranoj disketi ispisivao poruke o vlasništvu. Iako relativno bezopasan, Brain je prvi pravi virus, a nakon što su se godinu dana kasnije pojavila prva antivirusna rješenja, započelo je novo doba borbe protiv sve zloćudnijih virusa.
Prema definiciji, virus je program koji ima mogućnost kopiranja samoga sebe (repliciranja), ali čak i mogućnost modifikacije vlastitog koda. Najčešće se virusi šire putem nekog domaćina, poput izvršnih fajlova, a zavisno od vrste, mogu zaraziti praktički svaki dio računara. Od programa, preko boot-sektora diskete ili particije hard diska, do Officeovih dokumenata. Sposobnost virusa otišla je tokom vremena jako daleko pa je antivirusnim softerima postalo sve teže detektirati razne vrste virusa koji su bili u stanju zamaskirati svoje postojanje na računaru ili čak promijeniti kod.

Crvi i trojanski konji

Popularizacijom Interneta pojavile su se posve nove vrste zloćudnog softvera, i to vrste koje prema svojim karakteristikama nisu virusi. Trojanski konj se za razliku od virusa ne može sam reciplirati, ali se zato maskira u nešto naizgled korisno i u danom trenutku pretvara u nešto mnogo zloćudnije. Primjerice, jedan je trojanski konj bio zamaskiran u antivirusni softver, no zapravo je radio upravo suprotvno - širio viruse.
Crvi su napravljeni slično virusima, s namjerom da se šire među računarima, no umjesto da u tu svrhu koriste domaćina, masovno se šire putem mreže i Interneta. To je toliko masovno i brzo da vrlo često njihovo širenje dovede do potpunog kolapsa neke mreže, a čak i do kolapsa dijela svjetske internetske mreže. No u njima se skriva i sasvim druga mogućnost. Crvi nerijetko služe kao sredstvo preuzimanja kontrole nad vašim računarom, a nedavni primjeri takvih crva su zloglasni Blaster i Sasser.

Borci na strani dobra

Na svu sreću, nismo prepušteni na milost i nemilost zloćudnih programa. Antivirusni programi najvažnija su karika - istražuju od čega su sastavljeni fajlovi, skeniraju radnu memoriju i boot-sektore ne bi li pronašli poznat uzorak nekog virusa i zatim panično alarmirali korisnika. Svaki antivirusni softver ima i bazu svih poznatih virusa koja mu služi kao referenca za prepoznavanje. U većini slučajeva imaju i rezidentnu zaštitu, što znači da će preduhitriti virus ukoliko pokušate pokrenuti zaraženi fajl ili otvoreni attachment u e-mailu koji nosi nekog trojanskog konja. Budući da svakog dana nastaju deseci novih vrsta virusa, vrlo je bitno često ažurirati definicije antivirusnog softvera kako bi bio u stanju detektirati i zaustaviti novonastale varijante napasti.
Dijelom u tu svrhu, antivirusni programi imaju i posebno mjesto za detektirane viruse - karantin. Riječ je o posebno zaštićenom folderu na računaru u koju će antivirusni program smjestiti zaraženi fajl i time onemogućiti da taj fajl pošaljete proizvođaču programa kako bi je ovaj analizirao i eventualno pronašao novu vrstu virusa.


BITDEFENDER - GLAVNI INTERFEJS

Kao što je slučaj s većinom antivirusnih programa, sve opcije su dostupne u glavnom prozoru programa - biće prikazan status BitDefendera, tj. kada je zadnji put napravljeno skeniranje računara, zatim kada je napravljeno ažuriranje definicija i mogućnost aktiviranja automatskog ažuriranja definicija koje bi obavezno moralo biti uključeno.
Nažalost, u besplatnoj verziji programa nije moguće aktivirati Virus Shield (rezidentna zaštita) pa je ta opcija zasivljena. Iako je ona vrlo bitna kod proaktivne zaštite računara od virusa, BitDefender je i dalje vrlo koristan, međutim preporučujemo da ga u neko dogledno vrijeme kupite.

Kliknete li na tipku Options, moći ćete kontrolirati želite li da se program podiže zajedno sa sistemom (preporučujemo) te odabrati jedno od dva različita interfejsa prorama,

Skeniranje računara

Glavni prozor BitDefendera sadrži statusne informacije

1. Odaberete li u glavnom prozoru opciju Virus Scan, u desnom dijelu prozora prikazat će se disketni pogon, hard disk i optički pogon koje možete označiti kvačicom. Time ćete ih zapravo odabrati kao predmete skeniranja protiv virusa.
2. Nakon što ste odabrali neki od pogona (u disketnom i optičkom pogonu moraju biti mediji kako bi se skeniranje moglo obaviti), kliknite na tipku Scan i provjera računa će započeti.
3. Moguće je odabrati samo jednu ili nekoliko fajlova za skeniranje (kliknete na Add File(s) te u idućem prozoru odaberete fajl), ali i foldere (kliknete na Add Folder(s) te u idućem prozoru označite foldere koje želite skenirati). Isto to (i jednostavnije) je moguće napraviti kroz kontekstni meni u Windowsima.
4. Preporučujemo da pod dodatnim opcijama (tipka Settings u prozoru za skeniranje) sve ostavite kako jest, s time da pod Action Options označite Prompt user for action kako bi vas BitDefender pitao šta želite učiniti u slučaju da detektira virus.
5. Kada se to stvarno i dogodi, BitDefender će vas pitati šta želite učiniti ukoliko ste označili tu mogućnost u postavkama.


Bez ažuriranja nema prave zaštite

Kako bi BitDefender uvijek mogao prepoznati nove vrste virusa, vrlo ga je važno često ažurirati. Na svu sreću, moguće je namjestiti da se definicije ažuriraju automatski, što toplo preporučujemo.
No ono se može obaviti i ručno, ukoliko kliknete u glavnom prozoru Live! Update, a zatim kliknete na dugme Check. Morate biti spojeni na Internet. Ukoliko BitDefender pronađe nove definicije, obavijestiće vas o tome i ažuriranje može započeti.
Još jedna zgodna opcija je i Scheduler, kojom možete namjestiti da BitDefender periodično i u zadano vrijeme provjeri ima li na računaru virusa. To znači da možete namjestiti BitDefender da, naprimjer, svakih sedam dana u 17:30 sati započne provjeru.

ENTER.ba

Joooš =) Ko će? Ti ili ja? =)